Sva su moja proljeća u meni
Za let si dušo stvorena...
Od davnina ljudi su htjeli dosegnuti nebeske visine. Uspjeli su, lete! Od primitivnih balona za letenje, prvih aviona pa sve do velikih zrakoplova koji mogu prevoziti na stotine ljudi... Zatim su poželjeli vinuti se puno dalje iznad oblaka, u svemirska prostranstva... dobro znamo da im je i to uspjelo! Turizam u svemir se također sve više razvija. A već niz godina rade i na tome da osiguraju uvjete za život u svemiru... Ne znam tko je tu glup, ti znanstvenici ili ja koja ne mogu razumjeti ljudsku želju da od svemira naprave mjesto za život, kada imamo prekrasni, najljepši planet u cijelom svemiru, koji nam toliko toga daje, a mi toliko toga od njega uzimamo, ali nam još nije dosta... Zbog svoje oholosti i nesavjesnosti ljudska vrsta će uništiti svoj dom , sebe same...
11.12.2012. u 13:35 | 1 Komentara | Print | # | ^Bilježnice
Riječ je o knjizi koja je nastala na temelju postova koje je Jose Saramago, jedan od najpoznatijih portugalskih pisaca, pisao na svome blogu od rujna 2008. do ožujka 2009. Tada je imao 84 godine! Uistinu čovjek vrijedan divljenja... Njegovi zapisi su kritika nekim svjetskim predsjednicima, političarima, razmišljanja o religiji, ratovima, položaju žena u društvu. Obradio je mnoštvo tema koje su bile aktualne u vrijeme pisanja bloga, ali i one koje su sveprisutne. Kritičan, ali i samokritičan, do bola iskren, a na njegovom stilu pisanja mnogi književnici mogu mu zavidjeti. Ova knjiga je prvo što sam čitala od Saramanga, ali me toliko oduševilo da sam jednostavno morala to ovdje spomenuti. Na forumu sam čitala puno pozitivnih komentara o njegovim knjigama, posebno Ogled o sljepoći i Slonovo putovanje pa se nadam da će uskoro i one doći na red da ih pročitam...
Oznake: knjiga, religija, politika, društvo
05.12.2012. u 15:53 | 0 Komentara | Print | # | ^Knjige po mojoj preporuci za sve knjigoljupce
Već sam u jednom od postova napisala da me jako raduje čitanje knjiga. Književnost je za mene jedan od načina upoznavanja drugih narodnosti, religija, načinu života, drugačijem načinu razmišljanja ili potvrdi mojih pogleda na svijet. Upravo zbog toga među glavnim autorima koje čitam su književnici istoka. Teme tih knjiga su često položaj žena u današnjem društvu, odnos muškaraca prema njima, religija, različiti oblici nasilja, ali i teme koje su prisutne i u knjigama zapadnih književnika, kao što su obitelj, ljubav, rad, obrazovanje...
Knjige koje su me oduševile (ali i užasnule) su: Nevjernica (Ayaan Hirsi Ali), Pustinjski cvijet (Waris Dirie), Robinja (Mende Nazer), U Afganistan Bog još dolazi samo plakati (Siba Shakib), Stvari o kojima sam šutjela (Azar Nafisi). Neke od ovih knjiga su autobiografske, a neke biografske.
Sljedeće koje navodim su fikcija, ali nipošto manje vrijedne jer su teme jako zanimljive, prekrasno su napisane i navode na promišljanje... To su: Zaljubljena Peonija i Sniježnica i tajna lepeza (Lisa See), Doba Šive (Manil Suri), Ženski kupe (Anita Nair), Sestra mog srca (Chitra Baneerje Divakaruni), Gonič zmajeva (Kheled Hosseini), Molitva moje majke i Slatki okus suza (Nafisa Haji).
Još neke knjige koje su me oduševile, ali nisu dio književnosti istoka su: Nataše (Viktor Malarek), Christiane F – Mi djeca s kolodvora Zoo (Kai Hermann, Horst Rieck), Vodoriga (Andrew Davidson), Sjena vjetra (Carlos Ruiz Zafon), Sofijin svijet (Jostein Gaarder), Slomljena krila (Kahlil Gibran), Iznenada u dubini šume I Pantera u podrumu (Amos Oz), Muzej nevinosti i Tiha kuća (Orhan Pamuk), Dorothy Koomson (Žena koju je volio prije mene), Tara Hyland (Posrnuli anđeli)…
"Književnost ne predstavlja moć, književnost govori o razumijevanju, o sreći življenja i užitku promatranja i postojanja kroz riječi." (Orhan Pamuk)
Sve je važno, čak i ono nebitno...
Negdje u hodu izgubili smo sebe, izgubili smo dio svog postojanja. Sve se preokrenulo i ništa više nije isto. Tko smo – ne znamo. Što smo bili – ne sjećamo se. Neka sila nas vuče prema dnu, a mi se predajemo, prepuštamo se njezinoj bešćutnosti. Nemamo snege da se borimo više jer smo se uvjerili da to ništa ne vrijedi. Ako se trudiš isplivati, tada još više toneš. I što nam vrijedi plakati – suze nikome nisu pomogle. Ali što nam znači smijeti se – kada maske padnu, u duši samo bol ostaje. Ravnodušnost znači da te nije briga, ali ponekad je to jedino što ti ostaje, neka sredina gdje ćeš naći spas i samog sebe uvjeravati da ništa nije važno; a u srcu znaš - sve je važno – čaki i ono nebitno!
27.11.2012. u 10:18 | 0 Komentara | Print | # | ^Stranac
Tražim tvoj lik
Među stotinama njih,
Ali ga ne nalazim.
Ne prepoznajem tvoje lice,
Ne razaznajem tvoj glas.
Tvoji dodiri su mi strani.
I ti si stranac,
Samo jedan od stotinu njih...
Zdravstveni odgoj u školama
Uistinu ne razumijem grupu roditelja koji uporno u medijima izlaze s demontracijama protiv zdravstvenog odgoja u školama. Ja se pitam zašto je uopće zdravstveni odgoj sporan, već odavno se trebao uvesti u škole. Žalosna je činjenica da mladi imaju često pogrešne i nepotpune spoznaje o spolnosti, reprodukciji, zdravlju općenito. Glavni izvor informacija im je internet, časopisi za mlade, a često međusobno razmjenjuju informacije, pogrešne naravno. Roditelji se boje da će taj zdravstveni odgoj djelovati pogrešno na djecu, da će se ranije upuštati u spolne odnose, da će prihvaćati homoseksualnost itd. Zar ne razumiju da je sve vezano uz spolnost na samome pojedincu koji odlučuje što će i kako raditi. Ali ako se djeci daju prave informacije oni imaju znanje s kojim mogu raspolagati i ponašati se odgovornije. Žalosno je da je pitanje zdravstvenog odgoja u školama u 21.stoljeću uopće tema rasprave, a djeca u školama uče svakakve gluposti koje im nikada u životu neće trebati. Zdravstveni odgoj treba svakome!!!
Oznake: zdravstveni odgoj, seksualnost, Zdravlje
25.11.2012. u 12:52 | 0 Komentara | Print | # | ^???
Što reći o bespomoćnosti koju osjećam dok kod kuće sjedim sa svojom diplomom i brojim dane? Užas... Svi dani isti, prolaze uzalud, a samo želim raditi! Malo se maknuti iz ove rutine ljenčarenja i početi raditi ono što volim - pomagati drugima. I to za novac... nema veće sreće nego kad se to dvoje spoji. Ali ne, posla nema... Takva nam je država, do toga su nas dovela neprestana zaduživanja vladajućih. Nema kraja bolnim rezovima, radnih mjesta je sve manje, a mladi ljudi poput mene svakodnevno završavaju svoje obrazovanje u nadi da će se možda njima pružiti prilika da zarade za svoj kruh. Do kad ćemo još čekati da se nešto promijeni?
Oznake: rad, posao, Obrazovanje
23.11.2012. u 15:42 | 2 Komentara | Print | # | ^Molitva
Molitva. Sama po sebi ne znači ništa.
Treba djelovati. Ispuniti srce dobrotom.
Nije dovoljno moliti za mir u svijetu, treba širiti mir.
Nije dovoljno moliti za siromašne i bolesne, treba im pomoći.
Puko izgovaranje riječi upućene Bogu ne znači ništa.
Tko vjeruje u Boga ne može tražiti i misliti da će On sve učiniti za nas.
Čovjek je taj koji može učiniti nešto.
Svatko mora učiniti nešto da ovaj svijet bude bolji.
Zaboravi ime, djela su važna!
Vjerujem u vrhovno biće, stvoritelja svega živoga i neživoga. Vjerujem da smo stvoreni s nekom svrhom i da svoj život moramo podrediti nekom višem cilju, a ne pukom životarenju. Postoje različite religije, različita imena i priče o Stvoritelju. Zar je uistinu važno ime?
Smatram da je bit svake vjere ista, samo su putevi različiti... A ipak u ime religije mnogi ubijaju neistomišljenike (zapravo su oni nevjernici jer pravi vjernik bez obzira na to kojoj vjeroispovijesti pripada trudi se živjeti moralno). Zašto bi Kršćani bili u pravu, zašto Muslimani, zašto Židovi ili pripadnici bilo koje druge vjere? Zašto bi ikoja religija bila ona prava, istinita?
Stvoreni smo od istoga Stvoritelja, bez obzira na Njegovo ime. Pa zašto onda ne možemo živjeti kao braća, u ljubavi i miru? Zašto je ljudima toliko stalo za posjedovanjem, za vlašću nad drugima? Čemu ratovi, čemu ubijanja? U školi su nas učili da je čovjek najinteligentnije biće na Zemlji jer ima razum. Ja bih rekla da je najgluplje u cijelom svemiru... (sada generaliziram, radim upravo ono što mi se ne sviđa kod drugih jer je to izvor predrasuda i diskriminacija, ali ne mogu si pomoći u ovoj situaciji. Čovjek je uistinu glupo stvorenje...).
Oznake: čovjek, vjera, život, ljubav
21.11.2012. u 10:56 | 0 Komentara | Print | # | ^Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote?
Postoje ljudi koji žive tuđe živote, to su ljudi koji uvijek znaju bolje od drugih što i kako trebaju raditi, kako živjeti, kako se ponašati... Ljudi koji tuđe živote smatraju promašajem, ljudi koji druge omalovažavaju i diskriminiraju jer im ne odgovara njihov stil života.
Ovaj je vjernik, ovaj nevjernik, ovaj je predobar, ovaj je loš, ovaj je ružan, ovaj je prelijep... Ovaj je glup, ovaj prepametan, ovaj lijen, ovaj preradišan, ovaj glumi nekog sveca, ovaj je ološ... Ovaj je uspješan, ovaj je promašaj, ovaj je promiskuitetan, ovaj je neki djevac, ovaj je grešan, ovaj je premoralan... Ovaj je ovo, ovaj je ono... Ja sam savršen! Kako ne volim takve ljude... Ma živi svoj život i pusti druge da žive kako žele, znaju i umiju!
